Musa Cazim Catic
 |
Otvori blog |  |
Juče derviš iz tekije ,u mejhanu pravo ode,
A ja ostah gledajući ,žedan pokraj hladne vode.
Da ugasim barem žeđu sa kapljicom malvazije?
Sto derviša redom sjedi, Sakija im piće toči.
Kol'ko su se ponapili, jedan drugog ne poznaje.
A starije' fanatika sijevaju glave svete.
A u kolo uhvati se sto derviša i šehova.
E bi reko lakom nogom da se zemlje ne dotiču.
Sve derviše o'čarava, da se tope od miline.
Sto srdaca ko sto zublja na jednome biću gori.
|
|||||||||||||
Rubaija za nišan Muse Ćazima Ćatića
|
|
Ase leži pjesnik odličnoga dara,
koji nije tražio časti ni šićara, već bekrijski živio i čuvstveno pjev'o, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara. |
33 rubaije
|
|
1.
I po nebu i po Zemlji moje oko lijeta, da pronađe stvar najljepšu Ovoga svijeta; ne imade na nebesim nijedne zvijezde, a na Zemlji, kô što si ti, nijednog cvijeta.
2. Ovaj vrč je u ljubavi proživio poput mene i uzdis'o za kosama jedne, njemu mile žene; a na vratu ovog vrča taj je držak bio ruka, kom je dragi dragu drž'o, cjelivajuć' usne njene.
3. Meni vrijeme brige nikad ne zadava, ko imade ručak, što da večerava? Ko pečenje dobiva iz kuhinje ljubavi, može i bez večere da mirno prospava.
4. Ljubav je uvod knjizi više znanosti, ljubav je prva strofa pjesme mladosti; ti, koji nemaš pojma o čuvstvu ljubavi, znaj da je ljubav izvor - ljudske radosti.
5. Niko nije zavirio - otkad Ovaj svijet posta - za sudbine zastor, mada kušalo je ljudi dosta! Sedamdeset i dva ljeta danju-noću ja razmišljam, ali ništa ne doznadoh, neriješena tajna osta!
6. Kakve nosi događaje ova noć - ne pitaj, za sve ono što dolazi pa će proć' - ne pitaj! Ti ovaj čas upotrebi kao dobru zgodu: što je prošlo, ne spominji, što će doć' - ne pitaj!
7. Kad jednom na Zemlji ne bude nas - svijet će biti svijet, kad nam se izgubi trag i glas - svijet će biti svijet; i prije nego smo bili mi - svijet je bio svijet, i nama kad kucne zadnji čas - svijet će biti svijet.
8. Recimo da si se nauživ'o svijeta - šta onda? I svjetsku tajnu pročit'o sa cvijeta - šta onda? Recimo, sto ljeta živio si sretno - i još da ćeš živjeti sto ljeta - šta onda?
9. Jučer vidjeh na pazaru jednoga lončara, kako zemlju bez milosti gn'ječi i udara; zemlja će mu: "Nemoj tako udarati jako - ono što si ja sam bila - u vremena stara!"
10. Unišao sam u tvornicu gdje bardake grade, oko kola šegrti se skupili pa rade: jedan uze carsku glavu i prosjačku nogu, pa bardaku kao grlić i kô držak dade!
11. Nemoj tako bahato gaziti po cvijeću, i oholo gledati na prolaznu sreću; možda je to cvijeće od praha djevojke, kojoj su se divili kao sveum'jeću!
12. Na kraljevskom dvoru - sada bez krova - kome jedan narod v'jekove robova, na dvoru, koga pjesnici slaviše s tisuću stihova - danas buhće sova!
13. "Hoću", "neću" - može u glavu sinuti budali; mudar će lahko se dovinuti, da smo mi karika na vječnome lancu: možemo ga tresti, al' ne raskinuti!
14. Na nebesim' ima zvijezda i Bik se naziva, a na drugom biku vele da Zemlja počiva; otvor' oči pa pogledaj: kol'ko magaradi među dvama bikovima živi i uživa!
15. Da tajnu života naš razum shvati, mog'o bi nam nešto o smrti kazati; kad danas pri sebi o tom ništa ne znaš, kako ćeš, kada budeš izvan sebe, znati?
16. Nebesa, koja nas u brige bacaju, dok što ne rastvore, ništa ne stvaraju! Oni koji nisu još na svijet došli, ne bi došli, šta mi trpimo da znaju!
17. Na putu razuma - samo razum slijedi, pokraj dobrog druga - hrđava ne gledi! Ako hoćeš da se dopaneš svjetini - Sve joj daji, od nje ti ništa ne štedi!
18. O, kako bi bilo lijepo da znamo - da imade mjesto i da gremo tamo, okle poslije više hiljada godina da kô biljke opet iz zemlje klijamo!
19. Što se ovo vrijeme s neljudima brati, dok s hiljadu briga meni život krati? Teško mi je srcu kô pupoljku ruže, kad u bašči svijeta hoće da procvati.
20. Za zastor tajne nema nikom puta, kô kuša za nj proći, taj uzalud luta! O tom se nadugo i široko priča, a zemlja sve jednog po jednoga guta!
21. O srce, od vremena ne očekuj dara, ni promjena neće ti donijeti čara! Ako tražiš lijek, povećaćeš jade: kô od lijeka zdravlje čeka, taj se vara!
22. Budi ves'o, jer su brige bez kraja kô more, po nebu se od zvijezda nove grupe tvore; sa ciglama načinjenim od tvoga tijela za buduće velikaše valja pravit dvore.
23. Ko je vrijedan moga društva, dušu ću mu dati, i s njime ću - dičeći se - usporedo stati; želiš znati šta je pak'o na Ovome svijetu: pakao je nečovjeka kô druga imati!
24. Tjelesa, koja se po plavom nebu roje, iz kojih mudraci buduće zgode kroje, ne mogu kazat ništa, ne daj da te obmanu: jedna se besvjesno kreću, druga se čude i stoje.
25. Jedni su za slavom težeć' na visoko mjesto stali, drugi s' opet na hurije i na rajske bašče dali; kada zastor podigne se, onda će se istom znati, kako su od tvoga sela daleko, daleko pali!
26. Sretan ti je onaj čovjek što u svijetu nema glasa, što ne nosi odijelo ni od vune ni atlasa! Kao Simurg uzdiže se na obadva svijeta, on, ko Hajjam, kroz pustinju nasilu ne kasa.
27. Uzalud se ljudi među sobom glože, Ti Si, Koji meni put pokazat može. Kaži mi ga! Druge ja slijedit neću, jer su svi prolazni, a Ti vječan, Bože!
28. Jedna kaplja plače što iz mora seli, more joj se smije i ovako veli: "Uistinu svi smo božanska stvorenja, sve nas od cjeline samo tačka dijeli!"
29. Iako se s pobožnošću ne razmećem ja, iako me svako kô grešnika zna, moja nada na Tvojoj se Svemilosti grije, jer rekao nikad nisam Jedan da su dva.
30. Gdje je Raj, na kom se naš svećenik blaži, A gdje li je Pak'o, s kojim nas on straši? Kad upitah pira, s posmijehom mi reče: "I jedno i drugo - ti u sebi traži!"
31. Vjeru od bezvjerja samo časak dijeli, spoznaju od dvojbe isto tako - veli mudrac; zato dobro taj časak cijeni - za me časak traje naš život cijeli!
32. Od vode i blata mene Si sazdao - šta ću ja? Ovo sukno i atlas, sve Si Ti otkao - šta ću ja? I dobro i zlo što od mene dođe, besvjesno dođe, sve Si Ti na mome čelu napisao - šta ću ja?
33. O Ti, Koji svačije tajne misli znadeš, Koji svakom u muci Tvoju pomoć dadeš, Bože, primi ispriku i pokoru moju, ako zehru milosti za mene imadeš!
|
"Jedni piju zbog tuge,
drugi od radosti ,
a treći do sabaha!"
*****
Pij! Što da se žalim uzvišenom Bogu
što vrijeme protiče ispod naših nogu!
Za „sutra“ nerođen, a za „juče“ mrtav,
uživam za „danas“ – to jedino mogu.
*****
Sinoć na pijaci ugledah lončara
kako mokru glinu* surovo udara.
A glina mu šapće najnježnijim glasom:
„Lakše, brate,ja sam prah vremena stara“.
*****
Pod zelenom granom sa korom hljeba,
vinom i stihom – više mi ne treba –
sa tobom što sad u divljini pjevaš
– i divljina postaje dio neba.
*****
Kada je Bog stvarao smjesu moga tijela
znao je za moja djela i nedjela
kad na zemlji grijesim sa Njegovim znanjem
zasto bi mi duša u paklu gorjela?
*****
Niko nije zavirio, otkad ovaj svijet posta,
Za sudbine zastor, mada kušalo je ljudi dosta.
Sedamdeset i dva ljeta ja danju i noću razmišljah.
Ali ništa ne doznadoh, neriješena tajna osta!
*****
Kakve nosi događaje ova noć – ne pitaj,
Za sve ono što dolazi pa će proć – ne ptaj.
Ti ovaj čas upotrijebi kao dobru zgodu:
Što je prošlo ne spominji, što će doć – ne pitaj!
*****
Bez moje sam privole na svijet došao,
I na njemu život u čudu gledao;
Protiv volje idem: dakle šta je svrha
Dolaska, odlaska - ja bih rado znao?
*****
Ne dozvoli da te patnje ovog svijeta slome,
K'srcu uzmi - sitne, ne krupne galame:
Nek si živ i zdrav - u ovom svijetu prolaznome
Ni dukat ponijet' nećeš - i da ga imaš, u kovčegu svome!
*****
Nazdravi - i ne tuguj za životom sto je prošao,
Predahni i uživaj u trenu sto nije otišao:
U varljivoj prirodi - da je vjernosti bilo
Nikada na tebe red da se rodiš - ne bi došao!
*****
Za danom koji je prošao - ne tuguj,
Sutrašnjicu - što tek stiže - ne oplakuj!
Za onim što je prošlo, ili nije došlo - ne kukaj:
Radostan budi - život u vjetar ne rasipaj!
*****
I
1.I II
Oni, štono žalibože umom rade dovijeka, 1.II
Muzu vola misleć da će namusti mlijeka! Zbirka poezije i burence vina
Na svijetu danas bolje suludima ide, Komad suha hljeba – nijema tišina
Jer pametnu šaku sijena ne daju za lijeka! A ja i ti sami – oko nas pustinja
To je carstvo, a ne kruna od rubina!
2.I
U današnje vrijeme pamet baš ne vrijedi, 2.II
Kako hoće budale, ovo vrijeme gredi Krčmarice toči vina – ta dobar je Bog!
Nadji kakvo sredstvo, što uzima pamet, On dijeli svakog blaga iz obilja svog.
Da varamo vrijeme – neka i nas gledi! Ne pravi se farisejem, živi dok si mlad,
Ako kome nije šteta od užitka tvog
3. I 3.II
Kada mene najprije meni predstavi, Pij čistoga vina iz bistra kristala
što me najposlije od mene rastavi? I sječaj se svojih mladih ideala!
Kad me u iskonu napustio nisi, Vino je krv loze, a loza ti zbori:
što me na svijetu budalom napravi? Pij – ne trebaš tražiti od mene halala!
4.I 4.II
Nebesa, koja nas u brige bacaju, I po nebu i po zemlji moje oko leta,
Dok što ne rastvore, ništa ne stvaraju! da pronađe stvar najljepšu od ovoga svijeta.
Oni, koji nisu još na svijet došli, Ne imade na nebesim' nijedne zvijezde,
Ne bi došli, što mi trpimo da znaju! a na zemlji, ko što ti si, nijednoga cvijeta.
5. I 5.II
Ne sudi čovjeka po njegovu znanju, Tvojom dušom zefir moje srce blaži
Već po tvrdoj vjeri i ljudskom držanju. Kad kraj mene prodje tebe da potraži
Ako ti obeća, pa riječ održi, Sad se mene k'o da i ne sječa više;
Vrijednost mu odredit ti nisi u stanju! Tvoju ćud primio, pa me ko ti draži.
6. I 6.II
Pet-šest zlikovaca opsjenjuju mase Pokraj vina i svirača u mejhani stojim
I s četom kenjaca drže je uza se. Sve ću za to dvoje dati, što nazivam svojim.
Ti svog posla gledaj – neka uživaju, Ja u milost nemam nade, nit od kazne straha,
Kao što uživa za koritom – prase! Vjetra, zemlje, vatre, vode – ničeg se ne bojim!
Vino,svirka i djevojke mlade,pa još rijeka i cvijetne livade!
To je Raj-ne spominji Pak'o,drugog Raja,vjeruj,ne imade!
***
"Piti vino u društvu lijepih djevojaka",zar nije bolje nego glumit' pobožnjaka;
jer kad bi svi koji ljube i piju u Džehennem otišli,Džennet bi ost'o prazan kao šaka.
***
Pijem vino al' pjanstvo ne odobravam,i nikom sem čaši čast ne odavam,
jer kad bi svaki grijeh k'o pjanstvo vidljiv bio, niko po svijetu trijezan ne bi hodio!!!
***
Ljubav! To je sunce neprestanog sjaja,to je ptica sreće,blagoslov iz Raja!
Ljubav nije kao slavuj tugovati,ljubav je umrijeti a bez uzdisaja! ! !
***
Kad jednom na zemlji ne bude nas -
Levhe
Gazi Husrev-begova džamija
MOSTAR
"O ciganko moja"
"Dva smo sveta različita"
"Kad se voli što se rastaje"
Voljela Me Nije Nijedna
Men' Se Duso Od Tebe Ne Rastaje
Jesi li sama veceras
Kao Ti I Ja
Gracija
Mito Bekrijo
Balkan
Azra-Marina
"KAŽU DA JE ČO'EK TUČE"
ELVIS J. KURTOVIĆ
"VRATI MI LJUBAV"
ELVIS J. KURTOVIĆ
"ĆERKA JEDINICA"
ELVIS J. KURTOVIĆ
"ŠTA DA RADI INSAN"
ELVIS J. KURTOVIĆ
Safvet - beg Basagic (1870 Nevesinje-1934 Sarajevo), koji rabi i pseudonim Mirza Safvet, profesor arapskog jezika u sarajevskoj gimnaziji, kretao se takodjer u Kranjcevicevu drustvu, a bavio se i politikom. U dva navrata bio je predsjednik i u dva navrata potpredsjednik bosanskohercegovackog Sabora. Znanstveni istrazivac orijentalistickih tema, bio je ujedno i pjesnik - lirski, epski i dramski, a pjesme je tiskao u mnogim casopisima i skupio u lirskim zbirkama Trofanda iz hercegovacke dubrave (1896), Misli i cuvstva (1906) i Izabrane pjesme (1913); objavio je i religiozni ep Mevlud (1924), spjev u slavu Muhamedova rodjenja, a napisao je i tri drame u stihovima, od kojih su dvije dovrsene: Abdullah pasa, dramski spjev iz 18. stoljeCa (1900) i Pod Ozijom ili Krvava nagrada, dramski spjev iz 16. stoljeca (1905). Kranjcevic je, prikazujuci njegovu prvu zbirku, hvalio u "Nadi" svjezinu erotskog lirizma, a njegovi stihovi: "Jer hrvatskog jezika sum/Moze da goji,/Moze da spoji/Istok i zapad, pjesmu i um" bili su motto pravaskog casopisa "Osvit", sto ga je krajem XIX. stoljeca uredjivao u Mostaru Ivan Milicevic. S perzijskog je preveo refleksivnu poeziju Omera Hajjama Rubaije, a od istrazivackih njegovih djela vazna je knjiga Znameniti Hrvati Bosnjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini (1931).